Bio je Tristan Vukčević ovog leta jedini novajlija u već ukomponovanom sastavu reprezentacije Srbije. Dodao joj je novi šmek, ali, nažalost, nije uspeo da oseti onu najveću draž kada obraduješ svoju zemlju medaljom. Ipak, na individualnom planu, u Rigi je stekao jedno možda i važnije iskustvo – igranje sa Nikolom Jokićem. U razgovoru za „Monumental sports network“, Vukčević je pre svega otkrio zbog čega je birao Srbiju pre Grčke, u koju ga je između ostalog zvao lično Janis Adetokumbo.
– Na kraju dana, ja sam Srbin. Reprezentacija je stvar srca, ne samo onoga što možeš da doneseš timu. Verovatno bih imao veću ulogu da sam izabrao Grčku, ali osećam se kao Srbin. Moj otac je Srbin, prezime Vukčević je srpsko, on je igrao za reprezentaciju Srbije. Sve to ima smisla – jednostavno, to je moj put – izjavio je visoki košarkaš.
Potom je prešao na onu, Amerikancima, zanimljiviju temu. Pričao je iz prve ruke o Nikoli Jokiću.
– Samo gledajući kako trenira i igra, mnogo sam naučio o čitanju igre i košarkaškom IQ-u. Igramo istu poziciju, tako da sam upijao sve. Gledao sam ga kako čita situacije — da li da ide do kraja ili da doda u ugao. To mi je mnogo pomoglo. Nadam se da ću to moći da prenesem u svoju igru – rekao je bivši igrač Partizana.
Iako mnogi vide Jokićev odnos prema košarci kao „strogo poslovni“, Vukčević ističe da to nije baš tako.
– On je prvi u sali. Radi zagrevanje, vežba sa tegovima, pa onda izlazi na teren i jednostavno — dominira. To je nivo posvećenosti koji moraš da imaš. Takođe, nikada se ne žali. I kada smo trenirali u salama koje više liče na srednjoškolske, nikad ništa nije rekao. Mi smo iz NBA, imamo sve, a tamo je sve jednostavnije. On je bio isti — skroman, normalan – izjavio je mladi igrač Vašingtona.
Za kraj je istakao da ga je oduševilo i Jokićevo ponašanje van terena.
– Nema obezbeđenje, šeta normalno po hotelu, po gradu. Ljudi se šokiraju kad ga vide, a on se ponaša kao da nije poznat. To je najzanimljivije — toliko je velik, a toliko prizeman – podvukao je Tristan Vukčević.
Sport.org.rs/O.J./