Natan De Medina konačno završava mukotrpnu dvogodišnju saradnju sa Partizanom. Najavljen je kao veliko pojačanje, ali skoro da nije ni igrao. Sve je počelo od kad ga je ujeo njegov pas, pa je izgubio mesto kod Igora Duljaja i ostalih trenera redom, sve dok ga aktuelna uprava nije potpuno sklonila u stranu.
I jedva je dočekao da napusti Humsku, a ushićenje zbog rastanka sa crno-belima već danas je iskazao za „Bloedheet“.
– Konačno! Ovo je bilo najgore iskustvo u karijeri – počeo je Belgijanac.
Premotao je priču na sam početak, kada je izabrao pogrešan put. I lako je poverovati mu za sve što ima da kaže o Partizanu u tom periodu, ali da on kao igrač ispadne iz ekipe jer ga je „ujeo pas kom je nedostajao“…
– Mogao sam da biram između Herte, koja je ispala, i Partizana. Herta je imala problem sa licencom i mogla je da mi ponudi malu platu. Partizan mi je ponudio lepu platu, zato sam ga odabrao. Ali, onda me je ujeo moj pas, američka Akita. Bile su zimske pripreme, bio sam odsutan i strašno sam mu nedostajao. Kada sam se vratio i hteo da ga poljubim pre izlaska, bio je ljut. Mislio je da ponovo odlazim na duže i ugrizao me je za oko. Morao sam da vozim do bolnice sa krvavim okom. Zbog te povrede sam izgubio dosta vremena – dodao je De Medina.
Potom se požalio na plate koje kasne i na tretman koji je imao na treninzima.
– Poslednju utakmicu odigrao sam protiv Genta u avgustu 2024. godine. Pošto smo eliminisani i nismo ušli u grupnu fazu Lige konferencije, Partizan je ostao bez velike sume novca. Često je kasnio sa plaćanjem, a onda je prestao da plaća. Obratio sam se FIFA tim povodom i nije prošlo dobro. Mogao sam da se obratim prethodnom predsedniku, a kada je došao novi predsednik kluba u septembru, svaka komunikacija je prestala. Dozvoljeno mi je samo da treniram, i to odvojeno. Osim kada je neko bio povređen, pa im je neko bio potreban na treningu. Psihološki je bilo veoma teško – izjavio je defanzivac i zaključio:
– Partizan mi i dalje duguje tri mesečne plate. Sa srpskim igračima je još gore, ima momaka kojima duguju pet ili šest plata. Žao mi je što sam ovde proveo dve godine. U Nemačkoj i Belgiji je sve uvek bilo dobro organizovano. Bolje je sa nižom platom biti tamo od ovoga što vam se nudi u Srbiji. Oni te ionako ne plaćaju.
Sport.org.rs/O.J./