Zlatni košarkaši u redakciji Novosti – Na društvene mreže smo stavljali slike sa opisom „gladni smo“, posle medalje to se pretvorilo u „siti smo“
NA Evrobasketu u Bratislavi glavne uloge u pobedničkom timu pripale su Nikoli Miškoviću i Marku Pecarskom. Teško breme na leđima, nametnuto zbog velikog potencijala koji poseduju, mladi igrači su izneli i lakše nego što su očekivali. Srbiji su doneli titulu evropskog šampiona, a sebi pored medalje oko vrata, i veliku popularnost s kojom će u budućnosti morati da se nose. Posebnu pažnju javnosti privukli su i zbog slavnih očeva, nekadašnjih poznatih košarkaša – Miroslava Pecarskog i Dejana Miškovića, koji su najveći krivci što su im sinovi u salu ušli još kao bebe.
Nasmejani i raspoloženi, samo dan posle dolaska u Beograd i proslave titule do kasno u noć, već od 9.00 bili su u redakciji „Večernjih novosti“ i spremni za priču o velikom uspehu.
– Definitivno nam sada prija medijska pažnja. Sve je ovo novo za nas, ali smo srećni što je ljudima stalo da pišu o nama – počeo je priču Pecarski.
VOLEO BIH DA BUDEM KAO JOKIĆ MARKO Pecarski kao jednog od uzora izdvaja Nikolu Jokića:
– Igra na mojoj poziciji, fantastičan je, aktuelan je u Srbiji, iako trenutno nije u reprezentaciji. Nikola je neko na koga se ugledam i želeo bih da napravim nešto slično kao on.
Mišković je svestan da će nekoliko dana biti aktuelni, a onda se sve vraća na staro…
– Imponuje nam da se pričao o zlatu, ipak je to prva medalja od 2015. u mlađim kategorijama. Zaslužili smo to jer smo napravili veliki uspeh.
Put do evropskog trona bio je pun prepreka, ali puleni Vlade Jovanovića nisu nijednog trenutka posustali.
– Znali smo da su iza nas prvenstva na kojima smo bili deseti, osmi, pa deveti, tako da nam nije bilo svejedno. Ove godine smo uložili sve i vratilo nam se, iako smo se pribojavali da i ovog puta svi napori ne budu uzalud – kaže Mišković.
Pecarski priznaje da su im nesigurnost u kosti unela izdanja u pripremnom periodu.
– Gubili smo od Turske, Grčke, Slovačke u prijateljskim utakmicama. Bilo je mnogo uspona i padova. Pomišljali smo čemu sve ovo, kada naša igra izgleda loše.
Međutim, prava slika prikazana je baš onda kad je bilo najpotrebnije. Od poraza u prvom kolu protiv Španije, nanizali su šest pobeda.
– Baš u tom prvom meču smo shvatili koliko možemo, jer smo se dobro nosili sa Špancima, a oni su uvek među glavnim favoritima – kaže Marko.
Kao najtežu utakmicu Nikola je izdvojio meč sa Ukrajincima, koji je završio sa šavovima na glavi.
– To je bio rat na terenu, teže od finala, ali nam je kasnije bilo mnogo lakše da igramo. Značila nam je i velika podrška navijača u Bratislavi, među kojima su bili naši najbliži.
Miškovića su uživo gledali roditelji, dok su Marka bodrili majka i ujak.
– Mene tata ne gleda skoro nikad. Kaže da mu je to previše stresno i onda samo na internetu s vremena na vreme prati statistiku i rezultat. Posle utakmice pogleda snimak, kad zna kako je završeno.
Dejan Mišković preživljava utakmice ništa lakše nego Miroslav Pecarski, ali se, ipak, često pojavljuje na tribinama.
– Posle ovog prvenstva je potpuno istrošen – uz osmeh otkriva Nikola. – Nervozno je propratio sve krizne trenutke. Inače, ne daje mi neke posebne instrukcije, već mi priča o košarci da ja ne bih ponovio neke sitne greške koje je on pravio u karijeri. Volim kad je u publici, potpuno sam navikao na to.
I Nikola i Marko s osmehom prihvataju odgovornost u momentima kada se utakmica „lomi“.
– Sviđa mi se ta uloga vođe. Mnogo toga zavisi od nas i to nam stvarno prija. Osetili smo u finalu da mi treba da „povučemo“. Ako osvojimo bićemo među najzaslužnijima, ako izgubimo, bićemo najveći tragičari. To je tako. Saigrači su imali poverenja u nas i mislim da smo ga opravdali – kaže Marko.
Iako su individualno u statističkim podacima bili ispred saigrača, na prvo mesto stavljaju sjajnu timsku igru i hemiju koja ih je krasila. Mišković ističe veliku ulogu trenera…
– Selektor nas je dobro uklopio. Stavio nam je do znanja da nikad ne treba da se nosimo onim „ja“ već da uvek budemo „mi“. Tako smo na kraju i došli do uspeha.
Pecarski je pojasnio i čime su se vodili tokom šamionata.
– Trener nam je na pripremama ponavljao da bi trebalo da budemo gladni pobeda. I onda smo se pre takmičenja dogovorili da ispod svake slike koju okačimo na društvene mreže stavimo opis „gladni smo“. Kad smo osvojili medalju bilo je logično da se to pretvori u „siti smo“.
Pre nego što su ove godine zajedno obukli dres sa grbom Srbije, imali su različite klupske sezone. Pecarski je iz Mega Leksa otišao u Bajern Minhen…
– Mnogo mi je teško pala velika promena. Nisam imao problema kad je košarka u pitanju, uslovi su sjajni. Kondicioni trener je bio Mladen Mihajlović, iz A reprezentacije, tako da sam mnogo napredovao kad je taj fizički deo u pitanju, to mi je trenutno najbitnije. Ali ovako, nova zemlja, nepoznat jezik, svi su me gledali kao stranca. Sigurno da sam se u nekim trenucima pitao da li je to bila prava odluka. Ali, kada se završila sezona shvatio sam da sam sazreo i kao igrač i kao čovek i da će mi na sledećoj destinaciji biti lakše…
Nikola će na kratkotrajni odmor, a onda na pripreme prvog tima Mege.
– Nemam nijednu seniorsku sezonu u nogama, tako da i ne razmišljam gde bih želeo jednog dana da igram. Od ponedeljka krećem da radim sa Dejanom Milojevićem, a iza mene su sjajne četiri godine u mlađim kategorijama kluba. Mislim da samo treba da nastavim da se trudim kao i dosad, jer sam na mestu koje je veoma dobro za razvoj mladih igrača.
Njegov saigrač iz nacionalnog tima nije želeo da otkriva gde će se uputiti posle NBA kampa u Jerusalimu i odmora na moru.
– Zasad sam i dalje igrač Bajerna, ali videćemo gde ću i šta ću. Možda se to promeni – ostao je zagonetan Pecarski.
MARKO PECARSKI
o Rođen: 12. 2. 2000.
o Pozicija: centar
o Visina: 207 cm
o Klub: Bajern Minhen
NIKOLA MIŠKOVIĆ
o Rođen: 25. 1. 1999.
o Pozicija: krilo
o Visina: 207 cm
o Klub: Mega Bemaks
Izvor i foto Novosti