Spreman sam za kapitensku traku, Štefanek i Fris su mnogo zadužili srpsko rvanje. – Sredinom marta na kvalifikacionom turniru u Budimpešti, borba za odlazak na druge olimpijske igre
Danas, kada je srpsko a i svetsko rvanje siromašnije za dva velika asa kao što su bili Davor Štefanek i njegov dugogodišnji reprezentativni kolega Kristijan Fris, sve oči ovdašnje rvačke javnosti, gledaju ka braći blizancima Viktoru i Mati Nemešu. Viktor, koji je na evropskog i svetskoj sceni osvojio sve što se može osvojiti, kaže da mu u bogatoj riznici medalja, nedostaje odličje sa Igara. Ovaj skromni čovek, koji još nema normu za Tokio, kaže da će učiniti sve da se pridruži rvačkoj i sportskoj ekspediciji naše zemlje koja će nas, nadamo se ovog leta, predstavljati na Olimpijskim igrama u prestonici Japana.
– Velika mi je želja da i ja, sa rođenim bratom, predstavljam Srbiju na najvećim sportskim igrama. Mate je normu uzeo na vreme, dok mene tek očekuje veliki posao.
Danas završavate pripreme u Bugarskoj koje uopšte nisu bile lake?
Na ovim pripremama, koje su mi iskreno, možda i najteže do sada, radili smo uporno i vredno. Uostalom, kao i na svim do sada. Jedva čekamo mali predah, viđenje sa porodicama, pa juriš na nove sportske pobede. Poznato je da prošle godine, zbog problema sa pandemijom, nismo bili u Belmekenu, našoj staroj bazi u poslednjih nekoliko godina. Iskreno, ovo je najbolja sredina za bazične pripreme. Dva puta nedeljno treniramo sa domaćim rvačima čija je reprezentacija takođe na pripremama.
Šta ste konkretno radili?
Svakog dana pretrčimo po sedam kilometara, i to po putu i 500 metara uzbrdo do vrha koji se nalazi na nadmorskoj visini od 2.600 metara. Praktično poslednje metre do vrha prepešačimo jer je strašan uspon. Tada, kada se popnemo, puls bude čak i 180 otkucaja. Naravno, neizbežan je i rad u teretani. Trenutno je u Belmekenu prava zimska idila, jer je na pojedinim mestima sneg dostigao visinu od skoro tri metra.
Odlaskom Štefaneka i Frisa u zasluženu penziju, mnogi vas vide kao novog predvodnika srpskog rvanja?
Sa zadovoljstvom prihvatam ulogu kapitena, jer sam u reprezentaciji od 2009. godine. Ova grupa rvača radi vredno, nadajući se ubiranju plodova u ovoj sezoni. Posle Belmekena imaćemo nekoliko dana pauze, pa sledi odlazak u Mađarsku, gde ćemo ostati sve do kvalifikacionog olimpijskog turnira koji je na programu od 18. do 21. marta.
Kakve su vaše ambicije pred važno takmičenje?
Kao i obično uvek najviše. Naravno, prvi mi je cilj da ispunim normu, mada će konkurencija biti veoma jaka, budući da samo finalisti idu u Tokio. Znam ko su mi protivnici na tom putu. Pre svih Rus Roman Vlasov, aktuelni svetski i olimpijski šampion, od koga sam nedavno izgubio u Beogradu. Međutim, verujem da mogu da mu se revanširam. Tu su i Turčin, Azerbejdžanac, Šveđanin, Jermenin…
Ko od naših boraca na strunjači još ima šansu da se domogne Igara?
Tu je i Zurab Datunašvili, sjajan momak i odličan borac. Mislim da on ima veliku šansu da se priključi mom bratu, Kadžaji i Mićiću, koji već imaju osvojenu normu. Naravno, tu je i teškaš Boban Živanović.
Učestvovali ste na Igrama u Riju, šta vam je donelo to veliko takmičenje?
To su bile moje prve Olimpijske igre, veliko iskustvo. U seniorskom pogonu u reprezentaciji sam od 2013. godine. Mislim da sam u najboljim godinama. Cilj je da prvo izborim normu, a da onda kada odem u Tokio i osvojim medalju – kaže nekadašnji svetski prvak Viktor Nemeš, koji se danas zajedno sa drugim članovima naše rvačke ekspedicije vraća sa priprema u Bugarskoj.
I trener Damnjanović otišao u penziju
Legendarni rvački trener Sreten Damnjanović, nekadašnji svetski prvak, dugo je bio član uspešnog stručnog štaba Srbije. Pod njegovom sportskom komandom srpsko rvanje je podiglo glavu i stalo u red naših najuspešnijih sportova. Međutim, ove godine, njegovo mesto u timu pored Stojana Dobreva zauzeli su Vojislav Trajković iz Zrenjanina, rođeni brat predsednika Rvačkog saveza Željka Trajkovića kao i Senćanin Petar Balo, takođe nekadašnji takmičar.
– Sreta je dao veliki doprinos svim našim uspesima, posebno u međunarodnim okvirima. Bio je sjajan trener, pedagog, čovek od koga smo puno naučili. Hvala mu na tome – kaže Viktor.