Potrebno je da za njim krenu i svi oni koji su naš fudbal doveli na ivicu ambisa. – Srpskom fudbalu su potrebni ljudi od autoriteta

Zašto je običan čovek izgubio interesovanje za domaći fudbal? Zašto nam odavno stadioni više nisu puni kao nekada, posebno kada igra nacionalni tim? Odgovor na to glavno pitanje, oko kojeg se uvek vrti glavna misao u fudbalu, vrlo je jednostavan. Više ne postižemo dobre rezultate, u fudbalu je sve više nagomilanih problema koji nam godinama, da ne kažemo decenijama, stoje kao omča oko vrata. I dok se gotovo čitav fudbalski svet na vreme pregrupisao u kolonu gde se traže jasni i odvažni potezi, često i oštri rezovi, zarad bolje sutrašnjice, mi smo ostali da tapkamo u mestu. I ne samo da smo ostali da tapkamo, već smo polako počeli da se vraćamo unazad….

Ovdašnja fudbalska javnost sa nestrpljenjem očekuje stavove Izvršnog odbora Fudbalskog saveza Srbije, koji će nesumnjivo biti smernica pred buduću Skupštinu koja bi trebalo da se održi, kako je i planirano, 20. decembra u kući fudbala u Staroj Pazovi. I umesto obećanja koje su dali sa Terazija da će se  sednica Izvršnog odbora održati 25. novembra, to jeste danas, dobili smo informaciju da se sednica IO FSS-a odlaže za četvrtak u 14 časova? Da li je to glavnokomandujući našeg fudbala sa svojim saradnicima odlučio da daju dan više selektoru i sportskom direktoru kako bi pripremili svoje izveštaje, a da posle izglasaju nepoverenje i Tumbakoviću i Matijaševiću samo da bi sačuvali svoje fotelje?

Za ove tri i po godine otkako je ustoličen za predsednika Saveza našeg najpopularnijeg sporta Slaviša Kokeza je uglavnom najviše radio na raščlanjavanju svoje vlade. Dovodio je i manje obrazovane fudbalske kadrove, pa i one koji su prosto zalutali u fudbal. Ali, najviše one što su ga pogrešno savetovali i zbog kojih će kad-tad morati da polaže račun za debakl protiv Škota, za blamažu sa Ukrajincima u Kijevu, za potcenjivanje onih ljudi koji su srpskom fudbalu donosili samo slavu.

Može Tumbaković da piše i doktorsku disertaciju i da u svom izveštaju nabraja mnogobrojne probleme koji su ga pratile od postavljenja na sadašnju dužnost. Ali, morao bi pored svega da pruži odgovor na najvažnije pitanje: Zašto nas i dalje nema u evropskoj eliti? Isto se odnosi i na Vladimira Matijaševića, koji je sa dobrom namerom došao u Savez da pomogne. Ali, izgleda da je na tom putu naišao na spoticanje, čak i od onih ljudi u koje je najviše verovao.

Često se pitamo kakav je to selektor ili čovek potreban našim fudbalerima? Definitivno, trener sa velikim autoritetom, poput Antića i Muslina. Uostalom, oni su uspeli ono što mnogima nije.

– Tumbaković mi je drag kao čovek, ali istina je da su rezultati naše reprezentacije slabi. Sam podatak da nas nema pune dve decenije na šampionatima Evrope govori da hitno mora nešto da se menja. Potreban nam je trener sa punim autoritetom, neko ko će moći igračima da kaže sve u lice a da pritom ne strahuje od posledica. Fudbalska organizacija takođe mora hitno da osmisli bolji sistem rada i funkcionisanja, da napravi dugoročan plan koga će se strogo pridržavati, a ne da se i dalje radi kao sada, od danas do sutra. Takav način rada i razmišljanja više nigde ne prolazi – kaže neimenovani član Izvršnog odbora pred sastanak u Staroj Pazovi.

Član ovog tela je takođe za hitne promene, kao i to da se ubuduće više nikome ne sme gledati kroz prste. Ma ko on bio i ko god da ga je doveo…

– Ako se sada ne sprovedu određene velike promene, koje su nam neophodne radi boljeg sutra, onda se bojim da se to nikada neće desiti. Jednostavno, sve je poremećeno. Igrači koji dolaze u reprezentaciju više nemaju odnos prema nacionalnom timu kakav su imali igrači u prošlosti. Baš me zanima kakav će izveštaj da podnese selektor – kaže član IO FSS-a.

Kako saznajemo, aktuelno rukovodstvo, koje snosi najveću krivicu za katastrofalno stanje u fudbalu, uveliko razmišlja i o Tumbakovićevom nasledniku. U gro planu njihove kombinatorike su Milojević, Jokanović, Mihajlović… Ostalo je još samo da oni prihvate izazov!? Ali, šta ćemo sa onima koji se najviše pitaju, onima koji su trenerima davali ceduljice sa imenima igrača koji mogu, a koji ne, da igraju u timu. Šta ćemo sa ekonomima iz Saveza koji su uplaćivali sportske tikete i kladili se u tuđe ime… Šta ćemo sa mladom, omladinskom i kadetskom reprezentacijom koje su sve slabije rangirane.

Sve dok istini ne pogledamo u oči, i svako od nas ne prizna krivicu, nema nam napretka ni pedalj. Ovo je vreme za fudbalske promene, svidelo se to nekome ili ne, jer svako odlaganje može biti čak i pogubnije od postojećeg ionako lošeg stanja u srpskom fudbalu. Uostalom, zašto bi nekome smetalo ono što je pre neki dan javno izrekao Nemanja Vidić, ili ono što će tek reći Nemanja Matić. A oni nisu makar ko, već igrači sa ogromnim fudbalskim autoritetom. Ne ovde u Srbiji, već tamo u daleko ozbiljnijem fudbalskom svetu, gde se cene i poštuju prave fudbalske vrednosti…

Ostavi komentar

Translate »