Hvatamo zalet – Mandićeva se u nedelju uveče vratila iz Južne Koreje u Beograd kao svetska šampionka u tekvondu. Nova medalja na dočeku proslavljena sa klincima iz kluba Galeb
VRATILA se Milica jača i još bolja. Olimpijska šampionka iz Londona 2012. godine imala je posle povreda samo kratak prekid šampionskog ritma, a u nedelju uveče se u Beograd vratila sa zlatnom medaljom sa Svetskog prvenstva iz Južne Koreje.
Preletela je Milica pola zemaljske kugle i sa zlatom oko vrata kročila na beogradski aerodrom letom iz Istanbula. Kada su se vrata na „dolascima“ otvorila i kada su se na njima pojavili trener Dragan Jović i Milica Mandić, klinci iz Tekvondo kluba Galeb su počeli sa šampionskim slavljem uz klupsku i zastavu Srbije.
- Uvek me ovako obraduju. Prošle godine su Tijanu Bogdanović dočekali iz Rio de Žaneira sa Olimpijskih igara, pre nekoliko dana svetsku šampoionku Vanju Stanković, sada mene. Plakala sam na pobedničkom postolju, a sada se jedva uzdržavam – na ivici suza bila je Milica Mandić.
Ako je sinonim za današnji tenis kod naše dece Novak Đoković, nema sumnje da je sinonim za tekvondo Milica Mandić. Donela je Srbiji zlato u Londonu, postala sa 20 godina sportski ponos nacije. Ipak, punih godinu dana je bila u senci Tijane Bogdanović. Vratila se bez medalje iz Rija, ali je od pre nekoliko dana svetska šampionka. Malo li je…
- Mnogo je razloga zbog kojih je ova medalja za mene izuzetno važna. Prvo, osvojena je posle veoma teške godine koja je iza mene. U moru problema, zadesile su me i povrede. Zalečila sam prelom ruke, odlučila da se perfektno spremim za najvažnije takmičenje u 2017. godini i vratila sam se sa zlatom. Malo je reći da sam srećna – dodaje Milica.
Na dočeku na Aerodoromu „Nikola Tesla“ opet su najponosniji bili Miličini roditelji, otac Predrag i majka Vesna. Među prvima su šampionki u zagrljaj poletele klupske drugarice Tijana Bogdanović i Vanja Stanković koja se takođe sa svetkim zlatom vratila pre nekoliko dana iz Južne Koreje.
- Ja ne poznajem uporniju osobu u životu od Milice Mandić. Kada joj je bilo najteže i kada su mnogi pomislili da je zlatna olimpijska medalja iz Londona 2012. godine za nju bio vrhunac karijere, ona je dokazala da može još. Vaspitavane smo tako da se radujemo tuđim pobedama kao da su naše. Zato sam i došla na aerodrom da je dočekam i da joj čestitam. Ovo je naša zajednička pobeda – kaže Tijana Bogdanović kojoj je svetsko zlato u Koreji izmaklo u neverovatnim okolnostima.
Najsjajnijom medaljom iz Južne Koreje, kojom su se okitile Vanja Stanković i Milica Mandić, na vrlo simboličan način su počele i pripreme za Olimpijske igre u Tokiju.
- Na Igre 2020. godine se ide kroz naporne i vrlo rigorozne kvalifikacije, a bodovi se skupljaju na velikim takmičenjima kao što je bilo ovo u Južnoj Koreji. Ovo će za mene i sve moje prijatelje iz kluba i reprezentacije biti izuzetno moćan vetar u leđa i sjajan podstrek za nastavak rada. Gale Jović nam je obećao desetak dana odmora, a posle toga počinju novi izazovi – zaključila je Milica Mandić.
Zlato je opet ukrasilo devojku koja je tekvondo na mala vrata dovela na male ekrane i novinske stupce u zemlji koja sa tekvondom ima veze taman koliko Južna Koreja ima veze sa košarkom, tenisom i vaterpolom. Ali, ne znate vi kako biju Milica, Vanja i Tijana…
PREBACILI PLAN
ŽENSKA tekvondo reprezentacija je do pre nekoliko dana imala samo jednu bronzu sa svetskih prvenstava.
- Dragan Jović nam je pre puta rekao da ima nameru da prebacimo plan. Ne da smo ga prebacili… – smeje se Milica Mandić.
A na pitanje da li takmičarke i dalje „muči“ prognozama o dva zlata sa OI u Tokiju 2020. godine, Milica otkriva:
- Nego šta. Takav je Gale. I nekako uvek bude u pravu!
Izvor i foto Novosti