U prethodnih mesec dana, zahvaljujući Evropskom prvenstvu u fudbalu, podsetili smo se zbog čega je publika neophodan element u svakom sportskom nadmetanju. Pun „Vembli“ doduše nije pomogao fudbalu da se vrati kući – pitali su se ipak nešto i momci u azurnim dresovima – pa ostaje da se vidi da li jednako dobro popunjen Silverston može da povrati barem malo ponosa Gordom Albionu u vikendu kada se Formula 1 vraća na mesto svojeg prapočetka.

Malo šta u kalendaru Formule 1 zvuči tako dobro kao huk zadovoljne publike na legendarnoj stazi na granici Bakingemšajra i Nortemptonšajra dok lokalnim ljubimcima ide dobro.

Urlik koji se juče prolomio iz desetine hiljada grla u trenucima dok je Hamilton osvajao prvu startnu poziciju, te gotovo jednako takav u znak podrške herojskim rezultatima koje iz očajnog Vilijamsa iz nedelje u nedelju izvlači Džordž Rasel ni malo ne zaostaje za ovacijama koje su dobijali Kejn, Sterling i ekipa svaki put kada bi neko od njih zatresao protivničku mrežu. Kao ništa drugo, to još jednom pokazuje koliko je Formula 1 u stvari lokalni, britanski proizvod.

Iako ni jedan tim više nije u većinskom vlasništvu britanskih kompanija i/ili lokalnih bogataša – po prvi put u istoriji Formule 1 – šest od deset timova je i dalje bazirano u gradićima kao što su Voking, Grouv, Brekli, u krugu čiji prečnik ne iznosi više od stotinak milja.

Samim tim gro svake od ovih ekipa koje se ponosno takmiče pod tuđim zastavama je nepatvoreno britanski uz hiljade radnih mesta koja popunjavaju lokalci pa ni ne čudi toliko izražena navijačka strast za koju smo obično navikli da je rezervisana samo za sportove sa loptom.

F1 uveo sprint

I dok bi i sam taj narativ – o tome da li u takmičenju gde mašina često dominantnije utiče na konačni ishod od čoveka uticaj publike može biti baš toliko veliki – u nekom drugom trenutku bio dovoljno intrigantan da se oko njega isprede jedan solidan tekst, ovog vikenda sva priča počinje i završava rečju koju smo svi nasledili iz švedskog jezika: sprint.

Počevši od danas, pa još dva puta ove godine na još uvek neobjavljenim lokacijama (mada sa velikom sigurnošću već sada znamo da će jedna biti Monca) Formula 1 će ponovo pokušati da dodatno začini spektakl izmenom pravila o kvalifikacijama. Nakon što je tokom prve četiri i po decenije način kvalifikacija bio gotovo nepromenjen (vozači su imali mogućnost da najbolje vreme postave u petak ili u subotu), od 1996. godine počinju eksperimenti sa različitim formatima sa ciljem da se i pre same nedeljne trke kreira uzbudljiv sadržaj koji će dodatno podići vrednost sporta

U tom lutanju bilo je manje ili više uspešnih kreacija ali ono čega nikad nije bilo dobijamo baš danas, kada će se prvi put u istoriji, poredak na nedeljnoj trci određivati na osnovu plasmana na – subotnjoj trci?!

U najkraćim crtama, novo pravilo kaže da se umesto drugog slobodnog treninga u petak voze klasične kvalifikacije iz tri dela, čiji ishod generiše startni poredak na subotnjoj sprint trci, a rezultat ove sprint trke će se koristiti za određivanje startnog poretka nedeljne trke.

Sprint kvalifikaciona trka je tako nazvana zato što će se voziti na relativno kratkoj relaciji od 100 kilometara, što je trećina dužine standardne trke (na Silverstonu tačno 17 krugova), a timovi će imati prilike da biraju mešavinu guma koju će koristiti.

Za razliku od nedeljne trke, subotom neće biti moguće menjati gume pa se očekuje da ćemo dobiti kondenzovanu trku u kojoj se od vozača traži da sve vreme idu maksimalnom brzinom, bez kalkulacija. Kao dodatni začin, trojica prvoplasiranih će dobiti i, doduše skromne, bodove: 3 za pobednika, 2 za drugoplasiranog i 1 za najnižu poziciju na podijumu.

Kojeg baš i neće biti – rezervisan je za ishod nedeljne trke – ali ćemo dobiti specifičnu ceremoniju koja će, između ostalog, uključivati starinske vence od lovorovog lišća.

Ferstapen vozi sjajnu sezonu

Kada se podvuče crta, kao i obično u Formuli 1, može se pronaći gotovo podjednak broj razloga i za i protiv najnovije promene. Na plus strani je svakako gubitak jednog slobodnog treninga što bi u teoriji timovima trebalo da oteža optimalnu pripremu i time doprinese nepredvidljivosti konačnog rezultata.

Zatim sama činjenica da ćemo tokom vikenda imati dve a ne samo jednu trku. Dobro je i što su pravila takva da su vozači stimulisani da celu sprint trku odvezu bez ikakvih kalkulacija.
Puritanci će ipak reći da novo pravilo fundamentalno menja duh takmičenja.

Pod jedan gubi se veoma važan element postizanja najboljeg vremena kao indikatora ko je najbrži vozač jer će se u istorijskim knjigama Pol pozicija pisati onome ko pobedi na subotnjoj trci a ne onome ko je bio najbrži na kvalifikacijama u petak. U eri ograničenih troškova na godišnjem nivou, subotnja trka će biti značajno skuplja od klasičnih kvalifikacija a neki veći udes bi mogao da ima i dalekosežne posledice na ishod nedeljne trke.

Smatra se i da će nagrađivanje samo prva tri vozača demotivisati borbu za niže startne pozicije jer je rizik preticanja i sticanja za jedno mesto bolje startne pozicije u nedelju prevelik u odnosu na štetu koja može da nastane ako taj manevar loše prođe.

Najjači argument kontra novog pravila se ipak odnosi na podelu bodova za subotnje kvalifikacije jer bi u teoriji moglo da se dogodi da rezultat sprint trke odluči ishod šampionata i pre nego što se u nedelju ugase crvena svetla na glavnoj trci.

Iskustvo nas uči da će ipak glavni argument za ili protiv novog pravila biti pre svega ishod ovog eksperimenta za vozača koji nam je drag. Ukoliko subotnja trka imalo pomogne Hamiltonu da Formulu 1 vrati kući, iz narandžastog kampa ćemo verovatno slušati žalopojke, jednako kao što će i her Volf biti najglasniji ukoliko sprint trka donese prednost Maksu.

Zbog toga bi makar mi, neutralni navijači, morali da novo pravilo dočekamo otvorenog srca, a zatim o njemu prosudimo ne već večeras, već tek kada ga budemo videli i treći put. Što ne isključuje pravo da o tome u međuvremenu malo i prodiskutujemo, možda već u sledećem tekstu.

Ostavi komentar

Translate »