Po povratku reprezentacije iz Rija, već je počelo da se priča o nekim definitivnim rastancima sa reprezentacijom, nekim dilemama, „slušanju tela“. Jedna od onih koja nije imala dilemu, bila ja Ana Dabović.


„Godinama uznazad, kroz karijeru, a posebno u reprezentaciji, sam naučila da nemamo prava na izgovore, da tražimo opravdanja u otežavajućim okolnostima“


  • Ja stvarno mislim da mi starije, Sonja, Jelena, ja… imamo neku vrstu dužnosti da mlađima prenesemo naše iskustvo, svo znanje koje imamo, da ih naučimo šta znači to igrati za reprezentaciju. Da i posle nas ostane neko ko će na način kako smo mi to radile, voditi naš tim ka novim uspesima – pričala nam je Ana Dabović, te avgustovske večeri.

Ona je za nacionalni tim debitovala u leto 2010, u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Jednom od najvećih neuspeha naše reprezentacije. Vraćala se svake godine, sve do najvećih uspeha. I dalje je tu.

  • Ja uvek reprezentaciju doživljavam emotivno, tako da sam i sada uzbuđena – rekla je Dabovićeva novinarima, pred put na Zlatibor, gde se naš nacionalni tim priprema za Evropsko prvenstvo u Češkoj.

I to nisu prazne reči, što dokazuje i podatak da je Dabovićeva nedavno odbila ponudu VNBA ligaša Los Anđeles Sparksa, u kome je igrala prethodna dva leta, a prošlog osvojila i šampionski prsten. Sve zbog reprezentacije.


Ne razmišlja o klubu

Dabovićeva je jedna od skoro polovine devojaka u timu koja još nema rešen klupski angažman za sledeću sezonu. Ali, ne uzbuđuje se zbog toga.
Ne znam još. Ne razmišljam o tome. Menadžer se bavi time, moje je da izaberem šta će biti. Imam neke želje – kratko je rekla.


Nije delovalo da želi da priča o tome, da ne ispada da je to nekakvo „herojstvo“. Ali, jeste. Jer živimo u vremenu kada mnogi, svetski priznati igrači, čak i samo „radu na telu“ daju prednost u odnosu na reprezentaciju.

  • Pa, jesam. Odbila sam ih – kratko je dodala, pa ipak objasnila kako su stvari tekle.

Možda herojstvo nije, raritet jeste i vredi da se o tome priča. Dabovićeva je nastavila:

  • Mislila sam da ću i ove godine moći istovremeno da igram u reprezetnaciji i VNBA. Da ću naći način. Međutim, iz kluba su mi postavili uslov, da tako kažem. Želeli su da ekipa od početka bude na okupu, da niko ne dolazi, pa ide u toku sezone, a onda se kasnije vraća. Rekli su da izaberem.

Jasno nam je šta je izabrala.

  • Zna se! Stvarno nisam ni razmišljala. Čak mi nije bilo potrebno ni vreme da razmislim šta ću da uradim.

Sa širokim osmehom – njenim zaštitnim znakom – je stavila tačku na celu ovu priču:

  • Ako je suđeno, ja ću se zaista vratiti u El Ej. Možda već posle Evropskog prvenstva. Videćemo. Sada mi je najbitnije da uradim ono što osećam.

A to je…

  • Posle svih promena koje su se desile u reprezentaciji, nikad ne bih mogla da ostavim ekipu.

Tako je priča skrenula na te velike promene koje su se u odnosu na prošli olimpijski ciklus desile u ženskoj reprezentaciji. Činjenica da je tu čak devet devojaka iz Rija, ali ipak je sada sve drugačije.

  • Skroz je drugačije – dodala je Ana, pa nastavila priču:

  • Ipak nedostaju dve osobe koje su sa toliko energije pristupale svemu, tu mislim na moju Milicu i Danijel Pejdž koja je značajno doprinela svim ovim uspesima. Takođe, nedostaje i trener, a i predsednik. Kada samo pogledamo da nedostaju trener, kapiten i predsednik, tri najvažnije ličnosti, naravno da pričamo o ozbiljnim promenama.

Međutim, to znači samo novi početak. A njemu se Dabovićeva raduje, kao što se radovala svim prethodnih godina kada je dolazila „pod zastavu“.

  • Godinama uznazad, kroz karijeru, a posebno u reprezentaciji, sam naučila da nemamo prava na izgovore, da tražimo opravdanja u otežavajućim okolnostima. Samo je potrebno da u svakom trenutku damo sve od sebe i da opet učinimo da se narod ponosi. Stalno to ponavljam, jer je to moj prvi cilj kada igram za reprezentaciju. Da igramo svesne da nas naš narod prati.

Zaključujući priču, Dabovićeva je rekla:

  • Poznajem dobro sve devojke i zaista verujem da će svaka od nas da pruži sve od sebe i da će to pokazati rezultat. Ali, prvo da dobro odradimo pripreme. Biće teško, ali bilo je i svake godine, a mi smo ostvarivali i nemoguće

Izvor i foto Sportski žurnal

Ostavi komentar

Translate »